Koliko struje troši dizalica topline

Deklarirani COP vrijedi pri sedam stupnjeva. Zimi je stvarnost drukčija, a najveći utjecaj nema uređaj nego temperatura polaza.

Na pitanje „koliko troši” pošten odgovor počinje s time da broj iz kataloga i broj s računa nisu isti broj, i da razlika nije mala.

COP i SCOP

COP je omjer predane topline i utrošene struje u jednoj radnoj točki. COP 4 znači da uređaj iz jednog kilovatsata struje daje četiri kilovatsata topline.

Problem je „u jednoj radnoj točki”. Deklarirani COP se najčešće navodi pri vanjskoj temperaturi od sedam stupnjeva i pri niskoj temperaturi polaza, dakle u uvjetima koji su za dizalicu topline vrlo povoljni.

SCOP je sezonski prosjek i zato je bliži stvarnosti, ali i on pretpostavlja tipičnu sezonu i tipičan sustav, a ne vaš.

Dvije stvari koje mijenjaju rezultat

1. Temperatura polaza. Ovo je najveći pojedinačni faktor i o njemu odlučuje sustav grijanja u kući, ne uređaj.

Dizalica topline radi to bolje što joj je tražena temperatura vode niža. Podno grijanje s polazom oko 35 stupnjeva joj odgovara. Stari radijatori dimenzionirani na 70 stupnjeva traže od nje najteži mogući posao, i razlika u učinku između te dvije situacije nije nekoliko postotaka nego je vrlo osjetna.

Zato je prvo pitanje kod dizalice topline uvijek isto: koliko se nisko može spustiti temperatura polaza i što bi za to trebalo. O tome smo pisali u tekstu o radu zimi na niskim temperaturama.

2. Vanjska temperatura. Učin pada kako vani hladi, i to je fizika, ne kvar. Najhladniji dani su ujedno i dani s najvećom potrebom za toplinom i najmanjim učinkom, pa se u tim danima troši nesrazmjerno.

To je i razlog zašto se snaga bira prema toplinskim gubicima kuće na projektnoj vanjskoj temperaturi, a ne prema kvadraturi.

Gdje se troši više nego što treba

Prevelika snaga. Predimenzionirana dizalica radi u kratkim ciklusima, pali se i gasi, i troši više nego što bi ista toplina koštala uz mirniji rad.

Loše postavljena krivulja grijanja. Krivulja određuje koliko će topla biti voda pri kojoj vanjskoj temperaturi. Postavljena previsoko „radi”, kuća je topla, i nitko ne primijeti da bi bila jednako topla uz nekoliko stupnjeva nižu vodu i osjetno niži račun.

Električni grijač koji se stalno pali. Svaki takav uređaj ima pomoćni električni grijač za najhladnije dane. Njegov COP je jedan, dakle nema nikakve uštede. Ako se pali često, snaga ili krivulja nisu dobro postavljene, i to se vidi u podacima uređaja.

Prevruća sanitarna voda. Priprema tople vode traži višu temperaturu od grijanja, pa je to dio u kojem uređaj radi najlošije. Postavka na 60 stupnjeva kroz cijelu godinu, kad bi 48 bilo dovoljno, je stalni trošak.

Vanjska jedinica na lošem mjestu. Jedinica koja uvlači vlastiti ispuh radi s hladnijim ulaznim zrakom nego što stvarno vlada vani.

Što se može napraviti bez zamjene uređaja

Kod postojećeg sustava koji troši više nego što bi trebao, redoslijed provjere je otprilike ovaj:

1. pogledati u podatke uređaja koliko sati radi električni grijač
2. spustiti krivulju grijanja u koracima i pratiti je li kuća i dalje topla
3. spustiti temperaturu sanitarne vode na razumnu vrijednost
4. provjeriti protok i tlak u sustavu i čistoću izmjenjivača vanjske jedinice
5. provjeriti oko jedinice ima li zapreka protoku zraka

Prva tri koraka ne koštaju ništa osim vremena, a redovito daju najveći pomak.

Ako želite da to netko prođe s vama, pogledajte što obuhvaća ugradnja i održavanje dizalica topline.